U političkoj priči o vlasti u Srednjobosanskom kantonu posljednjih godina posebno se ističe jedno pitanje: koliko vlasti zaista ima stranka koja je osvojila najveći broj bošnjačkih glasova?
Prema podacima navedenim u analizi, Bošnjaci čine oko 58 posto stanovništva SBK-a, dok Hrvati čine oko 37 posto. SDA je na izborima osvojila 11 mandata, čime je postala najjača politička stranka među bošnjačkim biračima.
Međutim, nakon formiranja vlasti odnos snaga u Vladi SBK-a otvorio je brojna pitanja.
Od ukupno osam kantonalnih ministarstava, HDZ BiH dobio je pet resora – finansije, unutrašnje poslove, pravosuđe, obrazovanje i zdravstvo. SDA je pripalo tri ministarstva: privreda, prostorno uređenje i poljoprivreda.
Upravo raspodjela tih resora predstavlja ključ cijele priče. Ministarstva koja su pripala HDZ-u obuhvataju neke od finansijski i institucionalno najznačajnijih oblasti kantonalne vlasti.
Zbog toga se postavlja pitanje: da li broj osvojenih mandata odgovara stvarnom utjecaju koji SDA ima u vlasti SBK-a?
Formalno, premijer dolazi iz SDA, ali odluke Vlade donose se većinom glasova ministara. To znači da politička snaga pojedinačnih resora i odnosi unutar koalicije imaju veliki utjecaj na konačne odluke.
Nije problem u podjeli vlasti, nego u njenom omjeru
U politički i nacionalno miješanom kantonu potpuno je očekivano da različite stranke i narodi učestvuju u vlasti. Problem koji se nameće nije samo činjenica da HDZ ima značajan broj ministarstava, nego pitanje odgovara li takva raspodjela izbornoj volji građana.
Ako stranka koja je dobila najveći broj mandata na kraju ima manji utjecaj na ključne finansijske i društvene resore, građani imaju pravo pitati zbog čega je takav koalicioni dogovor napravljen.
Jer izbori ne završavaju objavom rezultata. Pravo pitanje dolazi nakon njih – kako se osvojeni glasovi pretvaraju u političku odgovornost i konkretne rezultate?
Novac, razvoj i pitanje prioriteta
Raspodjela političke moći posebno postaje važna kada se govori o budžetskom novcu i razvoju općina.
Građani godinama ukazuju na razlike u razvijenosti pojedinih sredina u Srednjobosanskom kantonu, stanje infrastrukture, poslovne zone, puteve i dostupnost javnih usluga.
Zbog toga se od vlasti očekuje da jasno pokaže gdje odlazi kantonalni novac, koji projekti imaju prioritet i na koji način se sredstva raspoređuju među općinama.
Nije dovoljno građanima govoriti o nacionalnim interesima. Potrebno je pokazati konkretne rezultate – izgrađene puteve, nova radna mjesta, kvalitetnije javne usluge i ulaganja u sredine iz kojih građani godinama odlaze.
Posebno osjetljivo pitanje – zdravstvo
Jedno od najvažnijih područja jeste zdravstvo, jer posljedice lošeg sistema građani osjećaju direktno.
Dostupnost lijekova, participacije, zdravstvene usluge, liste čekanja i kvalitet zdravstvene zaštite pitanja su koja ne bi smjela biti predmet političkih obračuna.
Građani moraju imati jednak pristup zdravstvenoj zaštiti bez obzira na to gdje žive i kakav status imaju.
Zato je legitimno pitati šta je kantonalna vlast, uključujući i SDA kao dio vladajuće strukture, konkretno uradila da zdravstveni sistem bude dostupniji i kvalitetniji.
Šta je SDA dobila koalicijom?
Na kraju se sve vraća na isto pitanje: šta je SDA dobila zauzvrat za ovakvu raspodjelu vlasti?
Premijersku poziciju i tri ministarstva, dok je HDZ dobio pet resora koji obuhvataju finansije, unutrašnje poslove, pravosuđe, obrazovanje i zdravstvo.
Zato kritičari ovakvog odnosa snaga tvrde da je SDA, iako izborno najjača među bošnjačkim strankama, pristala na poziciju politički slabijeg partnera.
S druge strane, SDA bi trebala građanima jasno objasniti zbog čega je prihvatila upravo takav koalicioni dogovor i šta je njime konkretno osigurano za građane SBK-a.
Jer politički sporazumi imaju smisla samo ako iza njih stoje rezultati.
Građani imaju pravo tražiti odgovor
Pred svake izbore političke stranke govore o zaštiti nacionalnih interesa, razvoju, ravnopravnosti i boljem životu građana.
Ali građani imaju pravo postaviti jednostavno pitanje:
Koliko je od svega toga zaista ostvareno?
Koliko je novca otišlo u razvoj njihovih općina? Šta je urađeno u zdravstvu? Koliko je novih radnih mjesta otvoreno? Jesu li javne usluge bolje nego prije nekoliko godina?
Na kraju, mandate ne dobijaju političari da bi ih čuvali za sebe, nego da bi ih pretvorili u odgovornost prema građanima.
A račun te odgovornosti, prije ili kasnije, uvijek dolazi pred birače.
