Dok Ministarstvo odbrane BiH, predvođeno ministrom Zukanom Helezom, povlači ključne poteze za jačanje Oružanih snaga i učvršćivanje partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama, svjedočimo ponavljanju opasnog obrasca. Svaki uspjeh države biva dočekan rafalnom paljbom iz istih medijskih rovova.
U središtu ovih napada ponovo se našao Avdo Avdić, novinar čije djelovanje sve više liči na koordinisanu obavještajnu operaciju, a sve manje na slobodno novinarstvo.
Šema koja se ponavlja: Ko se boji jakih Oružanih snaga?
Simptomatično je da se najžešći napadi na ministra Heleza i institucije odbrane dešavaju upravo u trenucima kada BiH dobija konkretnu podršku Zapada. Logično pitanje koje se nameće nije šta se piše, već zašto se piše baš sada:

• Destabilizacija institucija: Slabljenje povjerenja u odbrambeni sistem.
• Međunarodna diskreditacija: Pokušaj kvarenja imidža BiH pred NATO partnerima.
• Fokus na konstrukcije: Korištenje poluinformacija bez konkretnih dokaza kako bi se kreirao haos.
Veza sa Beogradom: Da li su konci u rukama Aleksandra Vučića?
Sve su glasnije spekulacije, ali i indicije koje dolaze iz političkih krugova, da ovi napadi nisu autentični proizvod domaće pameti. Postavlja se direktno i surovo pitanje: Čime je Avdo Avdić ucijenjen od strane režima Aleksandra Vučića?
“Nije tajna da strukture bliske srbijanskoj BIA-i godinama pokušavaju infiltrirati medijski prostor BiH. Kada vidite da se oštrice napada iz Sarajeva podudaraju sa interesima Beograda, jasno je da se ne radi o slučajnosti.”

SDA kao instrument srbijanske službe?
Teza da je SDA projekat pod snažnim uticajem srbijanskih obavještajnih struktura više nije samo teorija zavjere u političkim kuloarima. Ako je Avdo Avdić “glavni točak” te mašinerije u medijskom prostoru, onda se suočavamo sa ozbiljnim sigurnosnim problemom.
Uloga medijskih eksponenata koji rade na štetu vlastite države, dok se istovremeno kriju iza maske “zaštitnika naroda”, postaje neodrživa.
Građani zaslužuju istinu
Institucije Bosne i Hercegovine moraju biti zaštićene od hibridnog rata koji se vodi protiv njih. Ako su navodi o ucjenama i direktnim direktivama iz Beograda tačni, onda ovo nije pitanje novinarske etike, već pitanje državne izdaje.
Vrijeme je da se maske skinu. Oni koji šire paniku i laži pod plaštom “istraživačkog novinarstva” moraju snositi odgovornost i pred zakonom i pred javnošću.
Bosna i Hercegovina nije na prodaju, a njene Oružane snage su stub opstanka koji nikakve ucjene ne mogu srušiti.



